U zadnjih par godina javio se novi oblik oglašavanja koji sve više i više osvaja oglašivače. Probat ću ga slikovito prikazati

. Kad sam bio mali, moj susjed je vidio igračku u dućanu i pričao nama, ekipi kako je igračka super i kako u jednom trenutku može biti autić, a u drugomu se može pretvoriti u ratnika iz druge galaksije te će mu je njegovi roditelji sutra kupiti. Svi smo tada „upijali“ njegovu priču. Sljedeći dan smo se i sami odvažili reći roditejima da i mi želimo tu igračku; da nam je mogu kupiti u nekom određenom dućanu, ako je bilo potrebno bili smo spremni i zaplakati da tu igračku i dobijemo

. Tada nas je u društvu bilo osam. U roku od nekoliko dana svi smo imali takvu igračku. Želim reći da su i prije interneta ljudi razmjenjivali informacije, te sugerirali svojim prijateljima, suradnicima, svojoj okolini što kupiti, što koristiti, kako koristiti… I to se u marketinškom žargonu zvalo
Word of mouth. Ako vam je netko, čiji sud cijenite rekao da je koristio proizvod koji ste vi namjeravali kupiti i da ga je proizvod razočarao ili ga je proizvod oduševio, jeste li vjerovali njegovom sudu i je li njegov sud utjecao na vašu odluku o kupovini?
A onda se s vremenom pojavio internet, pa su se pojavili forumi kao jedan od prvih oblika javnih rasprava na interentu gdje su se mogle ukljućiti šire mase ljudi, pa su se pojavili blogovi, pa su se pojavili i socijalni mediji, danas na čelu s Facebook-om i Twitter-om. I što se još promijenilo? Promijenio se način obuhvata razmjene informacija. Prije interneta smo imali grupu ljudi s kojom smo se svakodnevno družili i unutar koje smo razmjenjivali informacije. Ta grupa ljudi nije bila velika i nismo o svemu pričali. S prijateljima smo razgovarali o određenim temama, s poslovnim kolegama o poslovnim temema. Tada smo čitali novine, gledali televiziju, a i obraćanje širim masama ljudi koje je bilo, najčešće, rezervirano za rijetke pojedince koje su radili u mass medijima ili se bavili „upravljanjem masama“. Neko vrijeme nakon pojave interneta pojavili su se forumi na kojima su ljudi mogli raspravljati o svojim interesima u mnogo širim grupama po srodnosti interesa. Internet je postao mediju dostupnost kojemu su imali svi s PC-em, a kojima je rasprava na zadanu temu bila zanimljiva pa su se svojevoljno u nju uključili. Nakon toga su se javili blog servisi i blogovi. Blog servisi, kao jednostavne internet aplikacije omogućavale su bilo kome tko ima pristup internetu da napiše što mu je na pameti i ponudi to „svijetu“. Blogovi (poput ovoga) su uveli i mogućnost komentiranja članaka, tako da su svi koji su se slagali s napisanim ili se nisu slagali mogli ostaviti svoj komentar. Dakle, svatko od nas danas može (kao što to sada ja radim) otvoriti svoj blog i ponuditi svoje mišljenje zainteresiranima; kroz svoj blog dati preporuku da nešto koriste ili ne koriste.
S razvojem interneta, razvili su se i novi servisi, takozvani društveni mediji poput današnjeg Facebook-a. Facebook je radi lakoće korištenja na svoj servis privukao veliki broj ljudi, dio njih se međusobno i znao, a putem Facebooka su se međusobno povezali. Ali nije sve ostalo na uskom krugu ljudi. Krug –socijalna mreža se širila na poznanike iz svih faza života, školske kolege, kolege s faksa, kolege s posla, kolege i izvan granica zemlje, druge interesente ili za posao koji netko radi ili radi raznih drugih kotakata. Postao je mjesto na kojemu možete biti u toku sa informacijama iz života svih svojih poznanika. Zanima li vas što radi radi neki vaš znanac, čime se bavi, što voli, što ga zanima, vi dobar dio tih informacija možete saznati preko Facebook-a. Tako, dakle i način na koji pojedinac informacije dijeli sa „svijetom“ može utjecati i na vašu odluku o kupovini nekog proizvoda.
Da zaključim, prije ste razmjenjivali informacije o proizvodima i uslugama sa desetak prijatelja, danas ih možete razmjenjivati s velikim brojem ljudi koje ste (neke izravno neke neizravno) upoznali. I radi toga dolazimo do novog marketinškog „fenomena“ social media marketinga. Ako ja, na svoj status, napišem da sam oduševljen s nekim proizvodom to plasiram na Facebook-u informaciju u istom trenutku može saznati kojih 300 ljudi. Dio njih možda, također, planira kupiti isti ili sličan proizvod, pa informacija koju sam im ja dao može utjecati na njihovu odluku o kupovini. Facebook je, također, oglašivačima i svim ostalima koje to zanima ponudio i opciju fan stranica. Putem fan stranica oglašivači mogu pozivati svoje potencijalne korisnike da postanu njihovi „fan-ovi“ i na taj se način povezati s njima. Oni im mogu na dnevnoj bazi servirati informacije koje oglašivač može smatrati bitnim.

Spram Facebook-a, Twitter je, pak, tzv. micro blogging tool. Drugim riječima, kako imamo blog servise na kojima možemo pisati članke, postojanje Twitter-a, umjesto članaka, omogućava ispis kratke poruke (koja stane u 140 znakova). Ono što je Twitter napravio drugačijim, od Facebook-a, a tiče se „povezivanja“ ljudi, je da dok se na Facebook-u možete povezati samo s ljudima koji prihvate vaš poziv, na Twitter-u možete pratiti što rade ljudi koje i ne poznajete, ali vas iz nekog razloga zanima njihovo mišljenje(sud). Možda su upravo oni osobe koje smatrate stručnjacima za određeno područje pa će vam njihov sud puno značiti pri nekim životnim odlukama. Dakle, ono što sada na Twitteru napišete u 140 znakova neće nužno čitati samo vaši poznanici, već i osobe koje iz nekog razloga zanima vaše mišljenje. Poduzeća su odmah prihvatila i ovu platformu iskoristivši je za sakupljanje ljudi zainteresiranih za novosti iz njihovih firmi, te onda i za svakodnevno serviranje novosti toj populaciji. Na Twiteru je moguće ući i u konverzaciju s nekim, s tim da je ta konverzacija dostupna svima, jer svatko može pogledati što ste vi željeli reći (osim ako to zabranite!). Time je Twitter omogućio oglašivačima komuniciranje sa svojim korisnicima, da im ponude rješenje njihovog problema, razriješenje „mogućeg“ nesporazum sa svojim korisnikom, a sve to pod nadzorom svih ostalih korisnika.

Marketing na društvenim mrežama je nešto što ne ovisi samo o prodaji proizvoda dok se (on) proizvod prodaje, kao što je slučaj na tražilicama. Marketing na društvenim mrežama ja nešto što je kontinuirano i cilj mu je sakupiti što veći broj lojalnih „followera“ koji će se hraniti njima interesantnim informacijama o firmi, a koje će oni dalje moći širiti svojim „followerima“. Na taj način se stvara baza „odvjetnika“ koji će nadalje zagovarati brand pojedinog oglašivača. Moželi se putem marketinga na društvenim mrežama odjednom upoznati s novim proizvodom ogroman broj ljudi? Odgovor je: ne. Kontinuiranim i kvalitetnim radom na marketingu društvenih mreža možete sakupiti velik broj „odvjetnika“ koji će širiti pozitivne informacije o svom oglašivaču. One mogu pridonijeti odluci o kupovini proizvoda kod nekog od „folowerovih folowera“. Također, postavlja se pitanje koliko je pojedini proizvod prikladan za social media marketing, jer ima i proizvoda koji nemaju „za reći“ puno zanimljivih stvari. Kao primjer, možete zamisliti neki takav brand iz npr. FMCG industrije. Može li on sakupiti dovoljno“ follower-a“ koji će krenuti o njemu javno raspravljati i koji će putem Twittera prenositi vijest o njemu? To je sad posao marketinških agencija koje bi i za te brandove trebale osmlislile nešto što će privući korisnike da prate njihov sadržaj.
by JAN JILEK